Bolje sprečiti nego lečiti

Dragi moji,

Ako biste želeli da se informišete šta je to što možete da popravite u svom načinu života u cilju prevencije raka dojke, preporučujem članak koji mi je poslala moja draga sestra Lolana.

Članak me je podsetio na knjigu koju sam čitala prošle godine „Pobediti rak ishranom“. Autor, Patrick Quillin je u poslednjih 15 godina radio sa preko 3000 pacijenata i objašnjava na jednostavan način kako se rak u najvećem broju slučajeva razvija i kako se može sprečiti i lečiti. Knjiga je zbog toga bestseller u svojoj kategoriji na Amazonu još od 1999. Novo izdanje iz 2005 je takodje postalo bestseller. Osnovna teza knjige je da nije dovoljno ni za jednu bolest da se koriste samo lekovi. Na šaljiv način on to ovako objašnjava: „Zamislite da svako jutro kada dodjete u kancelariju, priklještite uvek isti prst zatvarajući fijoku. Nakon nekoliko dana vaš prst će biti otečen i boleće vas. Ukoliko odete kod doktora A, on će vam preporučiti analgetike da vas prodje bol. Dr. B će preporučiti kortizone da bi se smanjio otok, a doktor C će preporučiti operaciju da se odseče prst zato što je oštećen. Naravno, pravi odgovor je da prestanete da udarate prst. Smešno vam je? Pa tako se leče bolesti, na primer reumatoidni artritis gospodje Smith, prouzrokovan povećanim unosom šećera, i manjkom unosa ribljeg ulja, vitamina C i zinka.”

Autor smatra da medicina leči simptome, a da je dodatno neophodno da se i pozabavi uzrocima. Navodeći nekoliko naučnih članaka objavljenih u najuvaženijim američkim medicinskim časopisima, autor smatra da se dešava važan prekoret u prevenciji i lečenju raznih bolesti. „Nije važno samo seme, nego i zemljište. Naše telo je zemljište i moramo ga negovati. Luj Paster je smatrao da su bakterije izazivači bolesti. Kada je otkrio metodu vakcinacije , mislio je da ćemo moći da elminišemo sve bakterije na ovom svetu. To nije moguće. Mnoge bakterije su danas otporne na lekove. Mi sada moramo ozbiljnije shvatiti Pasterove reči pred kraj života: “Nije sve u bakteriji, nego i u zemljištu – našem telu.“ Autor smatra da se medicina sve više usmerava na ispitivanje odbrambenih mehanizama našeg „zemljišta“ i kako ih možemo aktivirati. Knjiga je posvećena primerima zasnovanim na njegovom iskustvu i istraživanjima. Ishrana, pozitivne misli, i fizička aktivnost mogu umanjiti toksičnost medicinskog pristupa i istovremeno osnažiti organizam. Knjiga nas podseća na to da ne postoji jedno objašnjenje i jedan čaroban štapić  za izlečenje. Svaka bolest je multidimenzionalna i da bi borba bila uspešna, naš pristup treba integrisati sve metode, a ne samo jednu.

Ja pak mislim, uvek je bolje sprečiti nego lečiti, te kad sam pogledala neke od preporuka iz članka sa početka teksta, u mojoj ishrani se svakog dana pridržavam, sada već rutinski, svega što se na kraju teksta navodi. Uveče posle jela uvek prošetam koliko god posla imala da rasteretim misli i stomak. Jedan je život i ja ga mnogo volim!